Tuesday, February 21, 2012

Kako sam dozivio Angelinin film?! (I)



Iskreno, na samom pocetku ne znam sta da kazem. Bilo bi previse pateticno, mozda za neke i jadno, da sada prepricam sta sam sve dozivio dok sam gledao film Angeline Jolie!


Volio bih samo reci da sam dozivio jaku katarzu koja me je natjerala na suze.


Ali jos uvijek mi nije jasno zbog cega je ta katarza tu. Mislim zasto i zbog cega sam je dozivio!? 


Ustvari, jos uvijek ne znam da li pisati o tome koliko je film uticao na mene ili o tome koliko dize prasine u drustvu zbog nicega!


Zapravo, bilo je tesko, bilo je zaista tesko gledati film u kojem nema  transcedentne muzike ni na trenutak. Bilo je tesko gledati taj veliki ekran i slusati stvarne zvukove. Bilo je tesko gledati sve ono sto su moji roditelji gledali, sto su njihovi prijatelji dozvijeli...





Gledajuci film, pazljivo, od pocetka do kraja shvatio sam da se u filmu preplitalo mnogo stvari koje su ustvari i elementi drugih ratnih filmova koji su snimljeni tu na Balkanu. Znate, mislim na onu klasicnu rokacinu, razmjenu vatre, sastanke u stozeru isl. No, ovdje sam prvi put susreo nesto sto me natjeralo na jezu, plac. To nesto me natjeralo na duboko razmisljanje, da shvatim kako, sta, ko jer ja ustvari, to sam veceras shvatio, ne znam bas puno o toj krvavoj historiji. Ne znam ustvari da li je postojala ta ljubav izmedju Srbina i Bosnjakinje i obrnuto, ne znam kako je i da li je to uopste bilo moguce, da li je to istina? 


Upravo zbog tog, pretjeranog, razmisljanja u nekoliko navrata sam se zapitao da li taj film uopste mora da donese istinu? Da li taj i bilo koji film mora da kaze nesto sto je bilo, sto se zbivalo? Ali kada postvaljam ova pitanja onda mislim na tu ljubav, na tu nemogucu ljubav a ne na stravican zlocin koji se desio! 


O tome da se desio zlocin, da je ubijeno toliko ljudi koliko je ubijeno i da se radilo to sto se radilo nije trebao film da se dokaze i nece trebati! To su stvari koje su dokazane od strane relevantnih sudova, institucija. Nisu  samo Srbi osudjivani, kaznjeni su i Bosnjaci, muslimani za to sto su ucinili! Ali zasto uopste da se time bavi film i da se spominje politika kada govorimo o ovom filmu!


Vidite sta cini film koji se dotice historije?  Sta god da se na Balkanu poveze sa historijom poveze se sa nacionalizmom odnosno ima veze sa ovim pojmom koji nam nije donio nista drugo nego rat o kojem danas snimamo filmove!


Zasto je moralo da se desi to, zasto su se morali klati, ubijati, silovati nevini? (ovo klati, ubijati, silovati to su desavanja iz filma ; mislim iskljucivo  na to)


Zasto je moralo biti "noz, zica, srebrenica,", "balije", "cetnici", "ustase", "da te nije Alija" itd! Zasto da se danas film zove 'u zemlji krvi i meda', a ne samo u 'Zemlji meda' i hiljadu drugih naziva i imena koja karakterisu i opisuju ova desavanja! 


trailer, official


Sad ustvari, kako je proslo dosta vremena od gledanja filma, spoznajem svoj pravi dozivljaj! Da nista to ne vrijedi; ta mrznja, taj nacionalizam, to ludilo, ta netreperljivost! Ljubav je mogla sve! Voljela ga je uprkos tome sto je bio ubica njenog naroda! Ludost? Naivnost? -Ne, bila je svjesna da nema nista osim ljubavi! Da smo tu zbog ljubavi! Da zivot u kojem bi bjezala, strahovala za zivot i zivu glavu ne bi imao smisla! Mozda i zivimo da volimo nekog, da pazimo, da.. ustvari vise ne znam! Stvarno ne znam. 


Sada, moram biti objektivan na kraju.. mislim razumljivo je bilo da sam u potpunosti subjektivan i da sve ovo percipiram licno, sa dozom osjecanja koja me vezu za domovinu ali.. postoji nesto sto me je bunilo! 


Ubistvo djeteta, silovanja nevinih i neduznih djevojaka, ubistva i streljanja u logorima i tako dalje i tako dalje a u svemu tome jedna ljubavna prica koja je zavrsila tragicno! I svaki put kada kazem to i sjetim se toga najezim se i pitam jesmo li morali imati tako drmataican kraj i tako veliku doze tragedije na kraju da bi se doslo do gledaoca, da bi se dozivljela katarza!? Da li je bilo drugog nacina da se izvuce pouka i shvati smisao!? (ubistvo djeteta
,silovanja nevinih, neduznih...iskljucivo mislim na ono sto sam vidio u filmu)


Ustvari u ovoj velikoj stvari u ovom velikom filmu od dva i pol sata dozivio sam niz osjecaja, a neki od njih su mi u nekom trenutku bili cak i nepoznati. Dozivio sam mnogo toga gledajuci... ali samo gledajuci jer je puno paznje posveceno trenutcima i psiholoskim radnjama. Dijalozi? - Bilo ih je malo, barem izmedju Danijela i Ajle. Cak se u nekom trenutku meni cinilo da ti dijalozi ne prate sav taj tok, da nije to to, ali prosudite sami..


I usput, nemojte komentarisati nista a pogotovo ne ovako osjetljivu temu ako nista pregledali film.




Sve u svemu. Film je jako emocionalan i potresan. Govori najprije o ljubavi u teskim okolnostima i neazurnom i neadekvatnom ucescu medjunarodne zajednice u nasoj zemlji u to vrijeme.


Sve ovo sto sam gore napisao moje je vlastito percipiranje, moj je vlastiti dozivljaj. To je ono sto osjecam iako mi jos uvijek nije sve jasno...nisam nacionalista, antisrbin.. ne nazivam nikog cetnikom i koljacem!


Hvala onima kojima se treba zahvaliti!